Ženska jajna stanica se razvija unutar jajnika u cistama (vrećicama) ispunjenim tečnošću, koji se nazivaju folikuli. Tokom prirodnog menstrualnog ciklusa, nekoliko folikula se uvećava u periodu koji odgovara početku menstruacije. Tokom narednih nekoliko sedmica, samo jedno ili najviše dva ovakva jajašca se razviju do potpune zrelosti nakon čega dolazi do pucanja folikula koja ispušta jajašce tokom perioda ovulacije. Drugi folikuli koji nisu dosegli potpuno zrelost prestaju rasti i degeneriraju. Stoga, samo mali procenat jajašca prisutnih u jajnicima bude otpušten i ima potencijal za oplodnju i trudnoću tokom ženskog reproduktivnog ciklusa.

IVF proces podrazumjeva pribavljanje što je moguće više zrelih jajnih stanica, budući da ni u najboljim uslovima svaka jajna stanica ne bude oplođena i ne rezultira nastankom embrija. Da bi se to postiglo, koristi se cijeli niz lijekova za plodnost koji sadrže FSH (hormon za stimulaciju folikula). Riječ je o istom hormonu koji luči hipofiza da bi se razvila jedna jajna stanica.

Povećavanjem nivoa hormona za stimulaciju folikula u krvi žene, nekoliko folikula se razvija približno istim tempom i omogućava nam da izvučemo više od jedne zrele jajne stanice. Dakle, IVF tretman ne znači stvaranje novih jajnih stanica, nego spašavanje postojećih jajnih stanica koje inače ne bi bile iskorištene. Broj jajnih stanica koji se može spasiti se utvrđuje u okviru inicijalne evaluacije plodnosti tokom ultrazvučnog pregleda koji uključuje i mjerenje folikula u stanju mirovanja, a koji predstavlja broj jajnih stanica koje se mogu razviti svaki mjesec. Ovaj broj mijenja se iz mjeseca u mjesec i smanjuje se tokom reproduktivnog perioda žene.

Postoji nekoliko vrsta lijekova koje se koriste u okviru procesa stimulacije. Važno je zapamtiti da se svi ovi lijekovi ne daju kao dio svakog protokola.

Priprema:

Tačno određeni i propisani lijekovi se koriste u sedmicama prije započinjanja stimulacije jajnika. Njihov cilj je poboljšanje reakcije jajnika te izazivanje simetričnog rasta folikula i zrelosti jajnih stanica. Među njima mogu biti kontraceptivna sredstva ili estrogen koji se uzimaju oralno.

Gonadotropini: Različiti lijekovi koji stimuliraju sazrijevanje mirujućih folikula i proizvode visoke nivoe hormona FSH i po mogućnosti LH (luteinizirajući hormon) koji skupa omogućavaju razvijanje više od jedne jajne stanice. Inicijalno doziranje se utvrđuje individualno za svaku osobu, a doze se prilagođavaju na temelju ocjene nivoa hormona kroz krvne pretrage i ultrazvučne preglede. Dužina tretmana je individualna (razlikuje se  od osobe do osobe) sa tipičnim trajanjem od 9 do 12 dana.

Suzbijanje ovulacije: U slučaju prerane ovulacije jajne stanice ne mogu biti izvučene. U Svrhu prevencije prerane ovulacije daju se dvije vrste lijekova:

• GnRH agonisti koji izazivaju lučenje visokih nivoa hormona FSH i LH hipofize nekoliko dana, sve dok zalihe hormona ne budu potpuno iscrpljene. Cilj GnRH agonista je osiguranje niskog nivoa hormona LH tokom posljednjih nekoliko dana rasta folikula, obzirom da visoki nivoi LH mogu dovesti do lošeg kvaliteta jajnih stanica, prerane ovulacije i stimulirati lučenje progesterona u jajnicima. Prerani porast nivoa progesterona može izazvati neodgovarajuće sazrijevanje materične sluznice i dovesti do nižih izgleda za uspjeh implantacije embrija. Mlađe žene ili žene sa policističnim jajnicima obično se tretiraju GnRH agonistima u trajanju od 10 dana prije početka uzimanja hormona FSH. Sa produženim uzimanjem GnRH agonista hiopofiza više ne luči velike količine hormona LH i FSH, te je tada optimalno vrijeme da se započne tretman gonadotropinima.
• GnRh antagonisti – druga vrsta lijekova koja se koristi za suzbijanje ovulacije i koja nailazi na najčešću upotrebu u našim protokolima zato što uzrokuju rapidno suzbijanje spontanog lučenja LH hormona i ovulaciju bez inhibiranja funkcije jajnika. Ovi lijekovi se tipično ne koriste dok stimulacija jajnika nije dobrano odmakla.

Onog trenutka kada su folikuli dovoljno narasli, nivo estradiola dovoljno porastao i kada se za oocite pretpostavlja da su dovoljno zrele, ovulacija se potiče na jedan od dva načina:

• Iinjekcija hCG (humani horionski gonadotropin) – hormon trudnoće koi potiče ovulaciju
• Davanje GnRH agonista ženama koje već uzimaju GnRH antagoniste kao dio terapijskog protokola. Na ovaj način hipofiza otpušta LH hormon izazivajući ovulaciju.

Drugi pristup se pokazao boljim jer znatno reducira rizik sindroma hiperstimulacije jajnika kod žena koje imaju vrlo visoke nivoe estradiola. U nekim protokolima daju se obje vrste lijekova koji obično induciraju ovulaciju u roku od 36 do 44 sati nakon davanja lijeka. Stoga, procedura aspiracije oocita se obično planira 35 sati nakon davanja ovih lijekova.

Različitim analizama i konsultacijama, odlučiti ćemo koji od ovih terapijskih protokola najbolje odgovara vama.