U borbi sa pandemijom, aktualna je i tema vakcinacije. Doktor Ali Mesut ispred Bona Dea IVF Klinike odlučio je odgovoriti na pitanja o vakcinaciji pacijenticama koje su trudne ili planiraju trudnoću.

Od samog početka pandemije, korona virus je izazov sa kojim se suočava zdravstveni sistem. Nažalost, danas hospitalizacija ponovo raste zbog izuzetno visokog broja zaraženih Delta varijantom virusa, izrazito posebno među populacijom sa niskom stopom vakcinacije.

Dok su milioni ljudi već primili vakcine protiv COVID-19, i dalje je puno glasina, posebno na društvenim mrežama. Postoje lažne tvrdnje koje govore da vakcine protiv virusa izazivaju neplodnost, sadrže mikročipove, kao i da same izazivaju bolest COVID-19, a najgore lažne tvrdnje su da je puno ljudi umrlo od vakcine.

Ove tvrdnje svakako nisu tačne. Vakcina vam doslovno može spasiti život. Dana 23. augusta 2021.godine, američka Agencija za kontrolu hrane i lijekova (Food and Drug Administration – FDA) koja je odgovorna za provjeru i zaštitu zdravstva, najavila je prvu potpuno odobrenu Biontech – Pfizer vakcinu protiv COVID-19, dok su i ostale vakcine u postupku odobrenja.

Ovih dana prvo pitanje koje nam pacijenti postave je “Trebam li se vakcinisati ili ne?”. Vrlo jasan odgovor je “apsolutno da”.

Naravno, svi lijekovi mogu izazvati neke nuspojave, ali postoje važniji razlozi zašto istinski preporučujemo vakcinisanje. Vrlo važan razlog je što COVID-19 nije sličan redovnoj, uobičajenoj gripi. Dosta je opasniji oblik kod trudnica, nego u stadiju mimo trudnoće. Stoga, veoma je važno pokušati izbjeći mogućnost zaraze kod trudnica.

Na osnovu podataka izdatih od strane WHO (Svjetske zdravstvene organizacije), ESHRE (Evropsko društvo za humanu reprodukciju), CDS (Centar za kontrolu i prevenciju bolesti) i doktor Ali Mesut je iznio svoj stav o vakcinisanju.

“Vakcinisanje štiti pacijenticu, ali korist se proteže i na njeno dijete. Dijete dobiva imunitet od majke putem placente, te se već rađa s imunitetom. Nijedna od trenutno dostupnih vakcina protiv virusa ne doseže niti prelazi u placentu.”

Međutim, prema podacima ASRM-a (Američko društvo za reproduktivnu medicinu) pokazalo se da samo zaštitna antitijela na Covid-19 prolaze do placente i pružaju zaštitu bebi nakon poroda, što je jako važno znati kao roditelj. Dakle, vakcine ne mogu dosegnuti do placente, već antitijela koja majka stvara, dođu i do djeteta i stvaraju imunitet.

Ako imate pristup vakcini odobrenoj od strane Svjetske Zdravstvene Organizacije (WHO) i mogućnost da se vakcinišete, molimo Vas da to i učinite kako biste bili zaštićeni od Delta varijanta, ali i drugih sojeva virusa.

Dobra vijest je da sve vakcine, odobrene za upotrebu od strane Svjetske Zdravstvene Organizacije, štite od razvoja bolesti, hospitalizacije i smrtnog ishoda Delta varijante.

Dakle, bilo koja vakcina da je u pitanju je bolja opcija nego biti nevakcinisan. U suštini, dvije sedmice nakon primljene druge doze vakcine, dobit ćete imunitet na virus i smanjiti vlastiti rizik, kao i rizik za bebu.

Pacijenti u procesu potpomognute oplodnje trebaju razgovarati sa svojim reproduktivnim endokrinolozima tokom pripreme i liječenja neplodnosti. Vakcinacija, prije začeća ili u bilo kojoj fazi trudnoće, najbolji je način za smanjenje komplikacija kod majke i fetusa.

Pa da ponovimo, toplo preporučujemo da se vakcinišete čim dobijete mogućnost za to!

Preuzeto sa: klix.ba

Zakažite besplatne konsultacije

 Stotinu pitanja, a nijednog odgovora
Ona je nedavno, nakon niza birokratskih peripetija, sa suprugom uspjela na nivou Federacije BiH registrirati Udruženje “Želim postati majka”, u svrhu pomoći onima koji žele putem medicinski potpomognute oplodnje (MPO) steći potomstvo.
Na preporuku prijateljice Anđelka i Ante zaputili su se u Split, na polikliniku specijaliziranu za MPO.
– Odmah smo se naručili, istog trena. To nikada zaboraviti neću. Dr. Boris Poljak me dočekao, uputio na vađenje hormonalnih nalaza i naša borba je krenula. Sve nam je bilo uredu osim nalaza moga AMH. U tom slučaju, jedina solucija da se ostvarite kao roditelji, jeste da krenete u postupak potpomognute oplodnje, rekao mi je doktor. Uplašena, uplakana, pitala sam se: “Bože, hoću li ja ikada imati svoju bebu? Hoću li uspjeti” – priča nam Anđelka, prisjećajući se jednog od najtežih životnih perioda.

Imala je stotinu  pitanja, a nijednog odgovora. Sami, Ante i ona, ne znaju šta ih čeka. A čekala su ih bolna razočarenja. Prvi MPO postupak nije uspio.
– To me je slomilo, ubilo u meni svaki atom moje snage. Nijedna injekcija, niti jedna punkcija ne boli, koliko boli kada vidite “betu” 0 – i danas zaplače kada se sjeti te nule.
Nakon nekoliko mjeseci odmora kreću u drugi postupak. Nažalost, novo bolno razočarenje. I on je neuspješan. Jako, boli… Suze idu. A, društvo, kao društvo…
– Svi pitaju: Šta čekate… Kada će ta beba??? Ante me pogleda, a ja im kažem: Neka nas još, nismo spremni. U roku od pet minuta idemo iz tog društva, sjedamo u auto… Ma, nisam ni sjela počela sam plakati kao malo dijete. Plakala sam kao nikada u životu. Tada sam svome mužu rekla: Iskoristit ću još jajne ćelije koje su nam ostale. Ako ovog puta ne ostanem trudna, idi od mene, idi… ne mogu roditi bebu. Tada me je zagrlio i skupa smo plakali.
Sakupila je snagu i za treći put. Pomirila se da će joj biti kao i prva dva, ali rekla je sebi: Ovog puta ću se ponašati kao da nisam išla na postupak.
Kad me tada nije srce prekinulo, neće nikada
– Tako sam se i ponašala, izlazila sam, smijala sam se… Zaboravila sam na to da sam možda trudna, a 12. dan poslije transfera, nagovori me muž: “Hajde da radimo test…” U 20 sati navečer, kada ono šok: dvije crtice!!! Gledamo mi onaj test izbezumljeni. Vrištali smo od sreće. Ja mislim da nas je čulo cijelo susjedstvo. Te noći nisam spavala, od šoka, od sreće… Uhvatila sam sama sebe te noći kako tražim boce, cucle putem interneta… smijem se sebi i danas zbog takvih scena, ali to sam ja – sjeća se Anđelka jednog od najsretnijih trenutaka.
Sutradan ujutro: beta 309!
– Kada me tada nije srce prekinulo, neće nikada. Trudna sam, ljudi, trudna sam! Tog dana od mene i Ante nije bilo sretnijih ljudi, nije, sigurna sam. Devet mjeseci trudnoće proletjelo je brzo. Zahvaljući Bogu i doktoru sve je dobro prošlo i 20. oktobra 2016. dobili smo curicu, našega anđela, našu sreću, naš život. Vjerujte, gledala sam tri dana u nju i nisam vjerovala da je to moja beba, da sam ja mama… Naša djevojčica zove se Iva Marina i ima 3,5 godine. Vesela, razigrana i posebna. Ona je naš smisao života, naša snaga i život – ozareno priča Anđelka Tolj.
Kada se porodila, obećala je sebi da će ubuduće činiti sve da pomogne i drugim parovima koji se bore s neplodnošću.
– Dugo sam razmišljala i došla sam do ideje da osnujem udrugu. Uz pomoć moga muža, odvjetnika Igora Markotića i Ferida Bešlije, osnovana je Udruga „Želim postati majka” na nivou FBiH – sretna je Anđelka, čije udruženje ima i svoju Instagram stranicu te Facebook grupu “Želim postati majka”.

Udruženje su osnovali u martu ove godine.
– Želim da ova tema prestane biti tabu! Da se parovi ne boje reći svoj problem, da se otvoreno priča o bolesti današnjeg vremena – o neplodnosti! Ovaj problem mora se dići na veću razinu, otvoreno i javno pričati o njemu. Naša misija je da educiramo, organiziramo seminare, nudimo i psihološku pomoć. Svaki par je priča za sebe, problemi su različiti. Kod većine je problem spermiogram ili AMH… Želimo im pomoći da što bezbolnije prođu ovaj trnoviti put i stoga to činimo i putem naših stranica na društvenim mrežama. Parovima treba pomoći, treba ih pogurati, treba s njima otvoreno pričati, objasniti im da nisu sami. Neka nam se jave bilo putem Facebooka, ili Instagrama, ili lično – potcrtava svoje motive i misiju mlada majka Anđelka Tolj.

Finansijska pomoć parovima koji se bore s neplodnošću
– Svaki treći par se bori da se ostvari kao roditelj. Neki ljudi nemaju novaca, trebaju kredite da bi uopće ušli u postupak. To je žalosno.  Smatram da naša država o pitanju potpomognute oplodnje treba pomoći mnogo više finansijski. U FBiH sve zavisi od kantona do kantona, neki pomažu u refundiranju dijela troškova, neki ne. Nažalost, grad Mostar nimalo ne pomaže parovima, što je jako žalosno. I HNK ima mnogo parova koji se bore i ne mogu finansijski snositi postupke.
Našoj udruzi “Želim postati majka” pridružuje se poliklinika “Bona Dea” na čelu s dr. Alijem Mesutom, koji će, također, pomagati parovima, nudeći kredite na postupak potpomognute oplodnje, s minimalnom kamatnom stopom i to je veoma značajno. Za parove koji nemaju novaca, pomagat ćemo kao Udruga koliko bude u našoj moći – ističe Anđelka.

Izvor: www.azra.ba

Zakažite besplatne konsultac

Nekoliko nedavnih studija otkrilo je povezanost između razine svakodnevnog stresa kod žena sa smanjenom šansom za trudnoću.

Dokazano je da su žene sa visokom razinom stresa imale 29% manje šanse da zatrudne nakon godinu dana pokušavanja kao i manje šanse da zatrudne nakon jednog postupka vantjelesne oplodnje.

Kako reducirati stres?

Podijelite svoje strahove i pitanja – dok se nosite s neplodnošću, od velike je pomoći da u blizini imate ljude koji mogu pomoći i odgovoriti na vaša pitanja, biti osjetljivi na vaše osjećaje i razumjeti vaše strahove i nedoumice. Osjećajte se slobodnim da kontaktirate psihologa i potražite savjete.

Vodite dnevnik – dnevik je prijatelj koji nikada nije previše zauzet ili umoran da vas sasluša, a to je najčešće ono što nam treba. Pisanjem dnevnika možete dobiti uvid u vaše nesvjesne strahove i brige te osmislit put ka rješavanju istih.

Razgovarajte s partnerom – neplodnost nije vaš lični problem, već problem vas i partnera. Razgovarajte otvoreno o onome što vas muči. Osjećaj podrške smanjuje stres i stvara osjećaj motivacije.

Informišite se – studije su pokazale da informiranost o nekom problemu smanjuje osjećaj napetosti i daje nam mogućnost da bolje kontrolišemo naše emocije. Nemojte oklijevati, porazgovarajte sa ljekarom, i skupite sve dodatne informacije o procesu kroz koji prolazite.

Fizička aktivnost- redovna fizička aktivnost poput vježbanja, plivanja ili šetnje u prirodi potiče izlučivanje endorfina koji smanjuju štetno djelovanje stresa.

Vještine suočavanja i metode upravljanja stresom koje sada učite mogu vam poslužiti tokom godinama koje dolaze – a možda čak i pripremiti za roditeljstvo!

Adna Mehmedagić, Dipl. psiholog

Bona Dea IVF klinika

Većina ljudi zna da pad plodnosti ide s godinama, međutim mnogi nisu svjesni koliko rano taj gubitak plodnosti počinje. Pri rođenju broj jajnih ćelija iznosi oko 2 miliona, s tim da se sa godinama taj broj smanjuje.U pubertetu broj jajnih ćelija iznosi oko 400 000. Kvaliteta jajnih ćelija počinje da se smanjuje u tridesetim, a značajan pad u kvaliteti kao i broju jajnih ćelija se desi oko 35. godine života. Nakon 40. šanse za ostvarivanje trudnoće su minimalizirane i manje od 20% su šanse da jajne ćelije genetički budu normalne.

Godine su zaista bitan faktor, jer mnoge žene odgađaju roditeljstvo zbog karijere ili jednostavno još uvijek nisu upoznale pravog partnera. Srećom, one uvijek mogu da zalede svoje jajne ćelije, kao i embrije i da ih sačuvaju za budućnost, ističe dr. Mesut.

“Informisanje o zaleđivanju jajnih ćelija i embrija može pozitivno uticati na odluku o sačuvanju i kontroli svoje plodnosti. Zbog opcije začeća u budućnosti, ali nespremnosti na isto u skorijim godinama mnoge žene se odluče da zalede svoje jajne ćelije. Isto važi i za muškarce kada se radi o zaleđivanju spermatozoida”, rekla je dr.Mesut iz Bona Dea klinike za Klix.ba.

Krioprezervacija je nova grana medicine, koja je počela prije dvadeset godina, te jako brzo postala jako popularna i česta praksa u reproduktivnoj medicini. Ona omogućava da se biološki materijal sačuva i pri tome ne izgubi na svojoj vitalnosti. Postoje različiti tretmani u sklopu krioprezervacije, a obuhvataju: zaleđivanje embriona, jajnih ćelija, tkiva jajnika, kao i spermatozoida. Svi ovi tretmani su dostupni u Bona Dea IVF Centru, uz najsavremenije metode i opremu.

“Bona Dea IVF and Women Health Center uz najsavremeniju opremu ima ustanovljen program za zaleđivanje jajnih ćelija, embrija i spermatozoida, za parove koje žele da imaju više opcija u budućnosti. Prema istraživanju utvrđeno je da ne postoje značajne razlike između zaleđenih i svježih jajnih ćelija i embrija, gledajući stepen uspješnosti trudnoće. Do sada se pokazalo da je stepen trudnoće koristeći zamrznute materijale ( spermatozoide, jajne ćelije i embrije ) visok, što sve više ohrabruje parove da koriste metode krioprezervacije“, dodala je dr. Mesut. Kako navodi, zaleđivanje embrija je jako uspješan način da se sačuva plodnost.

Jedna od najvećih prednosti zaleđivanja embrija, te korištenje istih u budućnosti jeste činjenica da se može ostvariti trudnoća bez dodatnih stimulacija jajnika i terapija. Embriji koji su sačuvani metodom krioprezervacije se mogu koristiti u više ciklusa, te u najboljem slučaju moguće je ostvariti više od jedne trudnoće.

Zaleđivanje embrija, kao i jajnih ćelija se vrši na najadekvatnije načine kako bi se smanjila mogućnost oštećenja istih. Krioprezervacija embrija se pokazala jako uspješnom, te je milione beba rođeno koristeći zamrznute embrije.

Dodaje kako bi sve žene trebale da se posavjetuju s doktorom o svojim opcijama u svrhu očuvanja plodnosti. Testiranje rezerve jajnika bi trebalo biti dostupno svima, te bi broj žena koje čuvaju svoju plodnost navedenim metodama bio znatno veći.

Izvor: www.klix.ba

Šta je normalan BMI?

BMI između 19 i 24 smatra se normalnim; manje od 19 smatra se preniskim BMI. Onaj između 25 i 29 smatra se prekomjernom težinom i veći od 30 vas svrstava u kategoriju gojaznih.

Kako težina utječe na plodnost kod žena?

Mnoge žene sa premalom tjelesnom težinom, prekomjernom težinom i one pretile nemaju problema sa začećem. Međutim dosta njih će imati problema sa ostvarivanjem trudnoće, najčešće zbog problema s ovulacijom.
BMI od 18,5 ili manje (premala težina) često uzrokuje neredovite menstrualne cikluse i može uzrokovati potpuni izostanak ovulacije. BMI od 17,5 ili manje mogao bi ukazivati na poremećaj prehrane. Žene sa BMI nižim od normalnog trebaju sarađivati sa svojim doktorom kako bi razumjele uzrok ove situacije i razvile strategije za poboljšanje iste.
BMI u rasponu gojaznih također može dovesti do neredovnih menstrualnih ciklusa i ovulacije. Međutim, čak i pretile žene s normalnim ovulacijskim ciklusom imaju niže stope trudnoće od žena normalne težine, tako da ovulacija nije jedini problem. Posjet doktoru prije trudnoće može pomoći u identificiranju drugih poremećaja povezanih s pretilošću koji utječu na trudnoću, poput bolesti štitnjače, rezistencije na inzulin i dijabetesa.

Utječe li gojaznost na šanse da zatrudnite potpomognutom oplodnjom i dobijete zdravu bebu?

Postoje dobri dokazi da gojaznost smanjuje stopu uspješnosti potpomognute oplodnje (IVF). Studije su pokazale niže stope trudnoće i veće stope pobačaja kod gojaznih žena. Pretile žene imaju povećan rizik od razvoja trudničkog (gestacijskog) dijabetesa i visokog krvnog pritiska (preeklampsija). Pretile žene također imaju veće šanse za porođaj carskim rezom. Djeca gojaznih majki imaju povećan rizik od nekih urođenih mana i imaju visoku porođajnu težinu.

Da li pretili muškarci imaju probleme sa plodnošću ?

Gojaznost tj. pretilost  kod muškaraca može biti povezana sa promjenama u nivou testosterona i drugih hormona važnih za reprodukciju. Umanjen  broj spermatozoida  i smanjena pokretljivost spermatozoida, češća su pojava kod muškaraca s prekomjernom težinom i onih gojaznih nego kod muškaraca sa normalnom težinom.

Da li bih trebala pokušati smanjiti BMI ako sam u kategoriji gojaznih prije nego pokušam ostvariti trudnoću ?

Prvo se trebate posavjetovati sa doktorom .Prije razmatranja preporuke o tome trebate li prvo pokušati smršaviti, razmotrit će se svi faktori, uključujući vašu dob i bilo koje druge faktore neplodnosti. Promjena prehrane i načina života (npr. vježbanje) u kombinaciji s programom koji može pružiti grupnu podršku djelotvoran je korak, ali ne uvijek odgovarajući prvi korak ako su vaše godine ili BMI iznad 40. Operacija mršavljenja (bariatrijska hirurgija) najefikasniji je tretman za mršavljenje kod žena s BMI većim od 40.

Imam sindrom policističnih jajnika (PCOS) i imam prekomjernu težinu, trebam li učiniti nešto drugačije?

PCOS je vrlo često stanje kod mladih žena (oko 8% –10%). Nisu sve žene s PCOS-om prekomjerne tjelesne težine ili pretile, ali mnoge žene s PCOS-om imaju znakove rezistencije na insulin i / ili gojaznosti. Niskokalorična dijeta i vježbanje mogu dovesti do gubitka kilograma, redovnog menstrualnog ciklusa i ovulacije. Međutim, ženama s PCOS-om može zatrebati dodatni tretman da zatrudne, uključujući lijekove za smanjenje rezistencije na inzulin. Te bi žene trebale potražiti pomoć stručnjaka za reproduktivnu endokrinologiju i neplodnost.

Vaša Bona Dea

Kada je IUI korisna ?

Mnogo je razloga zbog kojih parovi imaju poteškoće za ostvarivanje trudnoće.Inseminacija može biti od koristi za neke od njih.
A-Neobjašnjivi uzroci: IUI se najčešće koristi kada se ne pronađe značajan uzrok neplodnosti. Žene koje se bore sa neplodnošću,ponekad uzimaju lijekove (oralno ili u obliku injekcije) zbog kojih u jajnicima sazrijeva nekoliko jajnih ćelija odjednom. Cilj je povećati šansu za trudnoću unošenjem više spermatozoida da stupe u kontakt sa više jajnih ćelija.

B-Cervikalna stenoza ili abnormalnosti: IUI je koristan kada vrat maternice ,grlić,ima ožiljke koji sprječavaju ulazak spermatozoida u maternicu. To se može vidjeti kod žena koje su operirale grlić (kriohirurgija, biopsija konusa, postupak elektrohirurške ekscizije petlje [LEEP], itd.). IUI također može pomoći kada žena ima grlić koji je abnormalno oblikovan na način koji sprečava prolazak spermatozoida.

C-Problemi sa ejakulacijom: IUI se također može upotrijebiti za parove gdje muški partner ne može ostvariti erekciju ili nije u stanju ejakulirati efikasno uopće.

D-Nedostatak ovulacije (anovulacija): Većina žena koje ne ovuliraju I ne otpuštaju jajnu ćeliju iz folikule redovno, ne mogu zatrudniti . Ponekad IUI može biti od pomoći.

Kako se pravi kolekcija spermatozoida?

Spermatozoidi potrebni za IUI mogu se prikupiti na nekoliko načina. Najčešće muškarac ejakulira u sterilnu čašu koju dobije u klinici ili androloškoj laboratoriji. Spermatozoidi se također mogu sakupljati za vrijeme odnosa među partnerima u posebnom kondomu kojeg doktor odobri.

Kako se vrši postupak inseminacije (IUI) ?

Prikupljeni uzorak spermatozoida se centrifugira u laboratoriji da bi se izdvojili koncentrovani spermatozoidi i da bi se odstranila sjemena tekućina. Ovaj postupak može potrajati otprilike 2 sata. IUI se izvodi u vrijeme kada žena ima ovulaciju. IUI postupak je relativno jednostavan i traje samo nekoliko minuta nakon što je uzorak spermatozoida spreman. Žena leži na ginekološkom stolu , a doktor stavi speculum da bi se vidio grlić maternice.Kateter (uska cijev) se uvodi kroz grlić u maternicu i polako se ubrizgava koncentrovani pripremljeni uzorak spermatozoida. Obično je ovaj postupak bezbolan, ali neke žene mogu imati blage grčeve. Također je moguća pojava blagog sekreta dan ili dva nakon IUI.

Da li je postupak učinkovit?
Uspjeh će varirati ovisno o osnovnom uzroku neplodnosti. Inseminacija najbolje djeluje kod pacijenata sa neobjašnjivom neplodnošću, žena s cerviksom tj.grlićem koji ograničava prolaz spermatozoida i muškaraca koji nisu u mogućnosti efikasno ejakulirati. Naprimjer, za neobjašnjivu neplodnost, stopa trudnoće s IUI dvostruko je veća od bilo kakvog liječenja. IUI ne djeluje dobro kod muškaraca koji proizvode malo spermatozoida ili imaju ozbiljne abnormalnosti sa svojim sjemenim uzorkom i ne pomaže ženama koje imaju ozbiljnu bolest jajovoda, umjerenu do tešku endometriozu ili infekciju zdjelice (donjeg trbuha) u anamnezi. Ostali tretmani plodnosti su bolji za ove pacijente. Sve u svemu, ako se oplodnja vrši svakog mjeseca sa svježim ili zaleđenim uzorkom spermatozoida,stopa uspjeha može biti veća. Stope uspjeha ovise o tome koriste li se lijekovi za plodnost, o starosnoj dobi žene i dijagnozi neplodnosti, kao i drugim faktorima.

Postoje li rizici?
Ako žena uzima lijekove za plodnost kako bi povećala broj jajnih ćelija koje ce se osloboditi za vrijeme inseminacije, šansa da zatrudni sa blizancima ili čak trojkama ,veća je nego da ne uzima lijekove za plodnost. Imati IUI ne povećava rizik od nastanka bilo kakvih urođenih mana. Rizik od razvoja infekcije nakon inseminacije je mali.

Otkrili smo da 5% svih porođenih žena sa infekcijom SARS-CoV-2 razvija ozbiljnu ili kritičnu bolest, što je niže od prethodnih izvještaja”, rekla je koautorica studije i glavna urednica Savremene OB / GYN Catherine Y. Spong, MD.

Studija je obuhvatila podatke o 3.374 trudnice (srednja [SD] starost, 27,6 [6] godina) koje su testirane na SARS-CoV-2 infekciju i isporučene su od 18. marta do 22. avgusta u Parkland Health and Hospital System, velikom broju urbani centar za njegu porodilja sa širokim pristupom testiranju na SARS-CoV-2 u ambulanti, hitnoj službi i stacionarnom okruženju. Obuhvaćeno je 252 žene koje su bile pozitivne na SARS-CoV-2 i 3.122 negativne na SARS-CoV-2.

Testiranje je provedeno za ambulantna područja, a prije 14. Maja 2020. i za bolnička područja na osnovu simptoma (temperatura, kašalj, dispneja, mijalgija, gubitak mirisa ili okusa, povraćanje, dijareja ili upaljeno grlo) ili specifičnih kriterija rizika. 14. maja bolnički sistem je u svojoj jedinici rada i porođaja implementirao univerzalni protokol za testiranje. Žene koje su se pokazale na njezi sa vanjskim pozitivnim rezultatima testiranja bile su uključene bez ponovljenog testiranja.

Stopa hospitalizacije zbog indikacije COVID-19 slična je onoj kod žena koje nisu trudne, sa 6%. Znatno drugačija od prethodnih izvještaja – u junu 2020. CDC je izvijestio da je 31,5% trudnica hospitalizirano u odnosu na 5,8% žena koje nisu trudne “, rekao je Spong.

Protokoli neonatalnog testiranja uključuju ispitivanje SARS-CoV-2 u periodu od 24 i 48 sati kod novorođenčadi rođene u roku od 4 sedmice nakon dijagnoze SARS-CoV-2 po majci ili kada je to klinički indicirano; prijem u izolacijski odjel neonatalne jedinice za intenzivnu njegu bio je rutina za novorođenčad rođena od simptomatskih majki dok se mjere opreza na osnovu majčinog prijenosa ne mogu prekinuti ili do otpusta.

Rana neonatalna SARS-CoV-2 infekcija dogodila se u 3% testirane novorođenčadi, prvenstveno među onima rođenim od asimptomatskih ili blago simptomatskih žena.

Istraživači nisu otkrili razliku u ishodima prijevremenog porođaja, preeklampsije sa teškim karakteristikama ili porođaja carskim rezom za indikaciju fetusa kod žena sa i bez SARS-CoV-2 infekcije dijagnosticirane tokom trudnoće (52 žene [21%] naspram 684 žene [23%]; relativni rizik, 0,94; 95% CI, 0,73-1,21; P = .64).

Prema nalazima studije, težina bolesti majke nije bila povezana sa abnormalnostima placente. Nalazi sugeriraju, međutim, da se rizik od porođaja u manje od 37, 34 i 28 sedmica povećavao sa pogoršanjem težine majčine bolesti COVID-19.

Prema rezultatima, 5% svih porođenih žena s infekcijom SARS-CoV-2 ima ili je razvilo ozbiljnu ili kritičnu bolest. Ovi su nalazi, napominju autori, novi i niži od stopa iz prethodnih izvještaja.

Autori pozivaju na dalja istraživanja kako bi shvatili da li je infekcija majke SARS-CoV-2 povezana sa dugoročnim zdravljem majki ili novorođenčadi.

Izvor: www.contemporaryobgyn.net

Vaša Bona Dea

“Ipak, do 50% slučajeva u kojima parovi ne mogu imati bebu na neki način su uzrok muškarci. Danas se sve više govori o muškoj neplodnosti, ali to i dalje ostaje stigmatizirano. Muškarci uglavnom izbjegavaju javne razgovore o neplodnosti, pa čak i oni koji trebaju podršku se oklijevaju identificirati kao osobe koje imaju problema sa neplodnošću”, kaže nam dr. Mesut.

“Ponekad je uzrok neplodnosti kod muškarca poznat, a jedan od najčešćih uzroka jeste varikokela, cirkulacijski poremećaj vena u skrotumu koje postaju prevelike i zapletene, što dovodi do zagrijavanja testisa i narušavanje normalne funkcije sperme. Ovo stanje se može popraviti hirurškim zahvatom.

Neki lijekovi poput steroida ili lijekova protiv opadanja kose također utiču na plodnost kod muškaraca, baš kao što utiče i pretilost . Najnovija istraživanja pokazuju da i dob muškarca utiče na plodnost, posebno kada se radi o kvaliteti spermatozoida. S godinama kvaliteta spermatozoida opada, te se i plodnost muškarca smanjuje”, ističe dr. Mesut.

Bitan faktor koji utiče na plodnost muškarca jeste upotreba steroida u svrhu rasta mišića. Steroidi mogu uzrokovati pad testosterona, te smanjiti njegovu normalnu proizvodnju u tijelu. Muškarci uglavnom ne razmišljaju o posljedicama svojih postupaka, te o mogućnostima narušavanja svoje plodnosti, pa nastavljaju da koriste steroide i slične proizvode koji imaju dugotrajne uticaje na plodnost.

Dodaje kako mnogi slučajevi muške neplodnosti su idiopatski, što znači da je njihov uzrok misterija za liječnike. Genetika ili drugi zdravstveni faktori mogu biti uzrok, ali i ekološki faktori igraju bitnu ulogu u plodnosti. Dijeta, alkohol, zagađenje zraka, stres, pesticidi, čak i nošenje užeg donjeg veša su uključeni kao potencijalni faktori smanjene plodnosti, a znanstvenici pokušavaju otkriti koji su najvažniji.

Analiza studija iz 2017. godine, objavljena u magazinu Human Reproduction Update, otkrila je da se kod muškaraca koji žive u zapadnim zemljama broj spermatozoida smanjio za više od 50% u manje od 40 godina. U posljednjih nekoliko godina urolozi su primijetili pomak u načinu na koji muškarci pristupaju pitanju svoje neplodnosti.

Parovi često pretpostave da je neplodnost uzrokovana problemima kod žena, pokušavajući vantjelesnu oplodnju ili intrauterine inseminaciju (IUI), a ne znaju da je problem zapravo kod muškarca. Danas, prije svakog postupka oba partnera se evaluiraju i analiziraju, kako bi se ustanovilo u čemu je problem.

“Nakon saznanja o neplodnosti, muškarci se osjećaju krivim što ne mogu ostvariti trudnoću s partnericom, srame se zbog osjećaja da ne mogu da imaju normalnu reprodukciju, ali i usamljenost jer misle da su jedini koji prolaze kroz sličnu situaciju. Postoje tvrdnje da muškarci nisu zabrinuti ukoliko su u nemogućnosti da imaju djecu, što nije istina.

Prema statističkim istraživanjima o neplodnosti muškaraca, te kako neplodnost utiče na njihov život, većina njih je rekla da negativno utiče na njihovo samopouzdanje i generalnu sreću. Izjavili su kako se osjećaju depresivno, usamljeno, zabrinuto za budućnost. Ipak, polovica ispitanih nije pokazivala zabrinutost niti potrebu za podrškom”, za Klix.ba nam je rekao dr.Mesut.

Na kraju razgovora dr. Mesut dodao je: “Neplodnost je privatna i za mnoge žene. No, žene imaju mogućnost pronalaska zajednica kroz koje mogu podjeliti svoja iskustva, uključujući grupe za podršku, internetske forume za raspravu i Facebook grupe. Dok, samo nekolicina sličnih grupa postoji kada je riječ o muškoj neplodnosti”.

Članak je objavljen na Klix.ba i možete ga pronaći ovdje.

Iako su ove teorije nekada u prošlosti bile prihvatane sa dozom skepticizma, danas istraživači široko priznaju i prihvataju povezanost između nivoa svakodnevnog stresa kod žene i smanjenih šansi za trudnoću. Naprimjer, ženama čija je pljuvačka sadržavala visok nivo alfa-amilaze (enzima koji označava stres), trebalo je 29% duže da zatrudne u odnosu na one koji su imale manje ovog enzima u uzorku. Istovremeno, stres podstiče određene rizične navike (često konzumiranje alkohola, cigareta) – što u svakom slučaju ne može poboljšati izglede za trudnoću.

Suočavanje sa stresom

Činjenica je da je manja ili veća količina stresa skoro svakodnevna pojava u životu svake osobe. Naravno, nekoliko intezivnih dana na poslu ili zabrinutost zbog nekog velikog koraka koji planirate napraviti, neće ugroziti vaše izglede za trudnoću. S druge strane ako vaši periodi stresa traju duže vremena ili ste dugo pod stresom zbog velikih životnih preokreta (npr. Smrt u porodici), mogući su manji ili veći poremećaji u procesu ovulacije svake žene.

1 od 10 žena u reproduktivnoj dobi ima problema sa začećem ili završetkom trudnoće i iza toga obično stoji neki fizički razlog kao što su npr. blokirani jajovodi. Ipak, žena možda nesvjesna postojanja nekog fizičkog uzroka, uslijed mjeseci pokušavanja i izostanka začeća počinje osjećati stres – koji, kao što smo već rekli, neće pridonijeti poboljšanju izgleda za trudnoću.

Suočavanje sa stresom je prvi korak reduciranja istog na minimalni nivo i o tome je neophodno komunicirati. Brojni psiholozi svijeta navode da je komunikacija ključna za prevazilaženje velikih doza stresa. U skladu sa tim, prije preduzimanja svih drugih i alternativnih koraka, kada govorimo o neuspjelim pokušajima začeća, otvoreno razgovarajte i slušajte svog partnera ili partnericu. Nalazite se na istoj strani u svojoj zajedničkoj borbi. Razgovor, zajedno sa uključivanjem u grupe za podršku, može pomoći da se smanji mentalna i emocionalna šteta od potencijalne neplodnosti.

Evo šta još možete učiniti!

Vježbajte – Fizička aktivnost smanjuje stres i povećava plodnost, kaže Lauren Wise, profesorica epidemiologije na Univerzitetskoj školi za javno zdravlje u Bostonu.  Radi se o umjerenom vježbanju od 1 do 5 sati sedmično podrazumjevajući lagane fizičke aktivnosti (npr. hodanje).

Pazite na svoju težinu – Prekomjerna težina ili gojaznost otežavaju dobivanje ili zadržavanje trudnoće. Postoje istraživanja koja ukazuju na vezu između gojaznosti I tri puta smanjene šanse za začeće.

Jedite zdravu ishranu – Znamo da je nekada veliko zadovoljstvo pojesti neku poslasticu koja je krcata šećerom ili masnoćama. Naravno, to nije loše ukoliko je riječ o vrlo ograničenom unosu ovakvih namirnica. Studije su pokazale da hrana sa cijelim žitaricama, riba i Omega 3 masne kiseline pospješuju šanse za začeće. Zdrava hrana je ključna za sve aspekte vašeg zdravlja!