Za neke ljude, proces medicinski potpomognute oplodnje sliči Sizifovom naporu: samo što kamena gromada koju guraju je briga, neizvjesnost, finansijski teret, izloženo srce i skupljanje hiljadu komadića istog kada sa druge strane telefonske linije čuju riječi: “Nažalost, proces nije uspio.”. Time se vrate na podnožje Sizifovog brda, i odvaže se opet gurati tu gromadu… još jednom, dva puta.. zadivljujući broj puta.

Naš put je trajao 1107 dana. Hiljade kilometara. 213 injekcija.

Sa 29 godina, boravištem u zemlji koja je svjetska referenca uspješnosti reproduktivne medicine, krenuli smo u prvi ciklus, puni samopouzdanja – kako mi, tako i ljekari, obzirom na nedostatak značajnih patologija. Samopouzdanje je dodatno bilo ojačano činjenicom da smo raspolagali sa dva “knjiški savršena” petodnevna embriona. Ipak, prvi transfer, umjesto radosti je donio neopisivo razočarenje – bez objašnjenja, jednostavno, nije uspio. Drugi transfer je rezultirao biohemijskom trudnoċom.

Pomalo uzdrmanog duha, ali i dalje jako optimistični upustili smo se u drugi ciklus. Neuspjeh. Čitanje kliničkih studija i insistiranje da napravimo dodatne analize. Gomila testova. Sve savršeno. Treći ciklus. Neuspjeh. Gomila testova. Sve savršeno. Četvrti ciklus. Neuspjeh.

Od inicijalnog optimizma nije ostalo mnogo. Nije ni pomoglo osjećati se da niste ništa drugo do “E9J” (kod pod kojim bi nas prozivali u čekaonici). Niti to što ljekari nisu pokazivali interes za prevrnuti pokoji kamen osim protokolarnog puta, da dokuče zašto.

Sasvim slučajno mama je pogledala TV program koji je podjelio nevjerovatne priče o uspješnosti tima Bona Dea. Bez ikakvih očekivanja, čak sa razumljivom dozom skepticizma, zakazala sam razgovor. I izašla sa prvih konsultacija sa latentnim optimizom – osim nevjerovatno ljudskog pristupa cijelog tima, doktor Ali je vec u prvih 20 minuta primijetio potencijalne omaške i predložio potpuno drugačiji protokol. Tako smo počeli i koordinirali peti ciklus, sa 2.600 km distance.

Svaki korak koji napravite u procesu medicinski potpomognute oplodnje je izazov za limbički sistem: kada čekate dnevnu informaciju o razvijanju embria izgleda kao da tijelo zaboravi svoju osnovnu funkciju – disanje. Tim Bona Dea-e je svojski se trudio da što prije prodišem, uvijek brzim odgovorima. Dobili smo opet dva embriona, koji su ovaj put ostali zaledjeni nekih 10 mjeseci (po uzoru na Van Dama, Univerzalni vojnici u nastajanju 🙂 ) – što zbog privatnih obaveza, što zbog adekvatne pripreme za transfer.

Dan transfera je stigao, i iako sam u salu ušla sama, tople riječi sestara, podrška doktorice Nursen, i osmijeh doktora Alija je učinio da se osjećam sve osim sama.

Tih 10 mjeseci su pažljivo se brinuli o embrionima, i kao prava porodica, pružili podršku na taj važan dan. I zaista, pokazali su da njihova lema “Niste sami” – nisu samo marketinške riječi.

U toku nevjerovatno dugih 11 dana do betaHCG testa (test na trudnoću), tim je stručno monitorirao sve parametre. Tog 09. 12. troznamenkastim brojem betaHCG, tim Bona Dea-e je upisao još jedno čudo. Isto nam se pridružilo na ovoj strani svijeta jedne augustovske zore.

I time je Sizifov kamen odguran i postavljen na vrh planine.

Neizrecivu zahvalnost za znanje i ljudskost dugujemo čitavom timu. Hvala.

Azra

Nekoliko nedavnih studija otkrilo je povezanost između razine svakodnevnog stresa kod žena sa smanjenom šansom za trudnoću.

Dokazano je da su žene sa visokom razinom stresa imale 29% manje šanse da zatrudne nakon godinu dana pokušavanja kao i manje šanse da zatrudne nakon jednog postupka vantjelesne oplodnje.

Kako reducirati stres?

Podijelite svoje strahove i pitanja – dok se nosite s neplodnošću, od velike je pomoći da u blizini imate ljude koji mogu pomoći i odgovoriti na vaša pitanja, biti osjetljivi na vaše osjećaje i razumjeti vaše strahove i nedoumice. Osjećajte se slobodnim da kontaktirate psihologa i potražite savjete.

Vodite dnevnik – dnevik je prijatelj koji nikada nije previše zauzet ili umoran da vas sasluša, a to je najčešće ono što nam treba. Pisanjem dnevnika možete dobiti uvid u vaše nesvjesne strahove i brige te osmislit put ka rješavanju istih.

Razgovarajte s partnerom – neplodnost nije vaš lični problem, već problem vas i partnera. Razgovarajte otvoreno o onome što vas muči. Osjećaj podrške smanjuje stres i stvara osjećaj motivacije.

Informišite se – studije su pokazale da informiranost o nekom problemu smanjuje osjećaj napetosti i daje nam mogućnost da bolje kontrolišemo naše emocije. Nemojte oklijevati, porazgovarajte sa ljekarom, i skupite sve dodatne informacije o procesu kroz koji prolazite.

Fizička aktivnost- redovna fizička aktivnost poput vježbanja, plivanja ili šetnje u prirodi potiče izlučivanje endorfina koji smanjuju štetno djelovanje stresa.

Vještine suočavanja i metode upravljanja stresom koje sada učite mogu vam poslužiti tokom godinama koje dolaze – a možda čak i pripremiti za roditeljstvo!

Adna Mehmedagić, Dipl. psiholog

Bona Dea IVF klinika

Šta je normalan BMI?

BMI između 19 i 24 smatra se normalnim; manje od 19 smatra se preniskim BMI. Onaj između 25 i 29 smatra se prekomjernom težinom i veći od 30 vas svrstava u kategoriju gojaznih.

Kako težina utječe na plodnost kod žena?

Mnoge žene sa premalom tjelesnom težinom, prekomjernom težinom i one pretile nemaju problema sa začećem. Međutim dosta njih će imati problema sa ostvarivanjem trudnoće, najčešće zbog problema s ovulacijom.
BMI od 18,5 ili manje (premala težina) često uzrokuje neredovite menstrualne cikluse i može uzrokovati potpuni izostanak ovulacije. BMI od 17,5 ili manje mogao bi ukazivati na poremećaj prehrane. Žene sa BMI nižim od normalnog trebaju sarađivati sa svojim doktorom kako bi razumjele uzrok ove situacije i razvile strategije za poboljšanje iste.
BMI u rasponu gojaznih također može dovesti do neredovnih menstrualnih ciklusa i ovulacije. Međutim, čak i pretile žene s normalnim ovulacijskim ciklusom imaju niže stope trudnoće od žena normalne težine, tako da ovulacija nije jedini problem. Posjet doktoru prije trudnoće može pomoći u identificiranju drugih poremećaja povezanih s pretilošću koji utječu na trudnoću, poput bolesti štitnjače, rezistencije na inzulin i dijabetesa.

Utječe li gojaznost na šanse da zatrudnite potpomognutom oplodnjom i dobijete zdravu bebu?

Postoje dobri dokazi da gojaznost smanjuje stopu uspješnosti potpomognute oplodnje (IVF). Studije su pokazale niže stope trudnoće i veće stope pobačaja kod gojaznih žena. Pretile žene imaju povećan rizik od razvoja trudničkog (gestacijskog) dijabetesa i visokog krvnog pritiska (preeklampsija). Pretile žene također imaju veće šanse za porođaj carskim rezom. Djeca gojaznih majki imaju povećan rizik od nekih urođenih mana i imaju visoku porođajnu težinu.

Da li pretili muškarci imaju probleme sa plodnošću ?

Gojaznost tj. pretilost  kod muškaraca može biti povezana sa promjenama u nivou testosterona i drugih hormona važnih za reprodukciju. Umanjen  broj spermatozoida  i smanjena pokretljivost spermatozoida, češća su pojava kod muškaraca s prekomjernom težinom i onih gojaznih nego kod muškaraca sa normalnom težinom.

Da li bih trebala pokušati smanjiti BMI ako sam u kategoriji gojaznih prije nego pokušam ostvariti trudnoću ?

Prvo se trebate posavjetovati sa doktorom .Prije razmatranja preporuke o tome trebate li prvo pokušati smršaviti, razmotrit će se svi faktori, uključujući vašu dob i bilo koje druge faktore neplodnosti. Promjena prehrane i načina života (npr. vježbanje) u kombinaciji s programom koji može pružiti grupnu podršku djelotvoran je korak, ali ne uvijek odgovarajući prvi korak ako su vaše godine ili BMI iznad 40. Operacija mršavljenja (bariatrijska hirurgija) najefikasniji je tretman za mršavljenje kod žena s BMI većim od 40.

Imam sindrom policističnih jajnika (PCOS) i imam prekomjernu težinu, trebam li učiniti nešto drugačije?

PCOS je vrlo često stanje kod mladih žena (oko 8% –10%). Nisu sve žene s PCOS-om prekomjerne tjelesne težine ili pretile, ali mnoge žene s PCOS-om imaju znakove rezistencije na insulin i / ili gojaznosti. Niskokalorična dijeta i vježbanje mogu dovesti do gubitka kilograma, redovnog menstrualnog ciklusa i ovulacije. Međutim, ženama s PCOS-om može zatrebati dodatni tretman da zatrudne, uključujući lijekove za smanjenje rezistencije na inzulin. Te bi žene trebale potražiti pomoć stručnjaka za reproduktivnu endokrinologiju i neplodnost.

Vaša Bona Dea

Kada je IUI korisna ?

Mnogo je razloga zbog kojih parovi imaju poteškoće za ostvarivanje trudnoće.Inseminacija može biti od koristi za neke od njih.
A-Neobjašnjivi uzroci: IUI se najčešće koristi kada se ne pronađe značajan uzrok neplodnosti. Žene koje se bore sa neplodnošću,ponekad uzimaju lijekove (oralno ili u obliku injekcije) zbog kojih u jajnicima sazrijeva nekoliko jajnih ćelija odjednom. Cilj je povećati šansu za trudnoću unošenjem više spermatozoida da stupe u kontakt sa više jajnih ćelija.

B-Cervikalna stenoza ili abnormalnosti: IUI je koristan kada vrat maternice ,grlić,ima ožiljke koji sprječavaju ulazak spermatozoida u maternicu. To se može vidjeti kod žena koje su operirale grlić (kriohirurgija, biopsija konusa, postupak elektrohirurške ekscizije petlje [LEEP], itd.). IUI također može pomoći kada žena ima grlić koji je abnormalno oblikovan na način koji sprečava prolazak spermatozoida.

C-Problemi sa ejakulacijom: IUI se također može upotrijebiti za parove gdje muški partner ne može ostvariti erekciju ili nije u stanju ejakulirati efikasno uopće.

D-Nedostatak ovulacije (anovulacija): Većina žena koje ne ovuliraju I ne otpuštaju jajnu ćeliju iz folikule redovno, ne mogu zatrudniti . Ponekad IUI može biti od pomoći.

Kako se pravi kolekcija spermatozoida?

Spermatozoidi potrebni za IUI mogu se prikupiti na nekoliko načina. Najčešće muškarac ejakulira u sterilnu čašu koju dobije u klinici ili androloškoj laboratoriji. Spermatozoidi se također mogu sakupljati za vrijeme odnosa među partnerima u posebnom kondomu kojeg doktor odobri.

Kako se vrši postupak inseminacije (IUI) ?

Prikupljeni uzorak spermatozoida se centrifugira u laboratoriji da bi se izdvojili koncentrovani spermatozoidi i da bi se odstranila sjemena tekućina. Ovaj postupak može potrajati otprilike 2 sata. IUI se izvodi u vrijeme kada žena ima ovulaciju. IUI postupak je relativno jednostavan i traje samo nekoliko minuta nakon što je uzorak spermatozoida spreman. Žena leži na ginekološkom stolu , a doktor stavi speculum da bi se vidio grlić maternice.Kateter (uska cijev) se uvodi kroz grlić u maternicu i polako se ubrizgava koncentrovani pripremljeni uzorak spermatozoida. Obično je ovaj postupak bezbolan, ali neke žene mogu imati blage grčeve. Također je moguća pojava blagog sekreta dan ili dva nakon IUI.

Da li je postupak učinkovit?
Uspjeh će varirati ovisno o osnovnom uzroku neplodnosti. Inseminacija najbolje djeluje kod pacijenata sa neobjašnjivom neplodnošću, žena s cerviksom tj.grlićem koji ograničava prolaz spermatozoida i muškaraca koji nisu u mogućnosti efikasno ejakulirati. Naprimjer, za neobjašnjivu neplodnost, stopa trudnoće s IUI dvostruko je veća od bilo kakvog liječenja. IUI ne djeluje dobro kod muškaraca koji proizvode malo spermatozoida ili imaju ozbiljne abnormalnosti sa svojim sjemenim uzorkom i ne pomaže ženama koje imaju ozbiljnu bolest jajovoda, umjerenu do tešku endometriozu ili infekciju zdjelice (donjeg trbuha) u anamnezi. Ostali tretmani plodnosti su bolji za ove pacijente. Sve u svemu, ako se oplodnja vrši svakog mjeseca sa svježim ili zaleđenim uzorkom spermatozoida,stopa uspjeha može biti veća. Stope uspjeha ovise o tome koriste li se lijekovi za plodnost, o starosnoj dobi žene i dijagnozi neplodnosti, kao i drugim faktorima.

Postoje li rizici?
Ako žena uzima lijekove za plodnost kako bi povećala broj jajnih ćelija koje ce se osloboditi za vrijeme inseminacije, šansa da zatrudni sa blizancima ili čak trojkama ,veća je nego da ne uzima lijekove za plodnost. Imati IUI ne povećava rizik od nastanka bilo kakvih urođenih mana. Rizik od razvoja infekcije nakon inseminacije je mali.